MANASTIR DUBNICA – BOŽETIĆIManastir Dubnica se nalazi u selu Božetići na obroncima planine Javor, samo nekoliko kilometara od sjenickog jezera. Narodni istoričar i pripovedač je objašnjavao postojanje usamljenog, tajanstvenog manastira sa briljantno klesanim portalima, rozetama, prozorima i oltarskim nišama, koji su morali imati dugo trajanje i kraljevsko poreklo. Najnoviji trag upućuje na prve decenije 15. veka, preciznije na epohu oblasnih gospodara, kada je manastir Dubnica podignut na temeljima neke starije građevine. To je vreme kada su u Srbiji i Bosni velikaši i župani obnavljali utvrđene gradove. Međutim, od ostataka crkve i konaka iz tog perioda danas se malo šta može raspoznati. Na jedinom i već ispranom ostatku freske, na dovratniku portala naosa, tri od četiri slovna broja škrto svedoče da je Manastir Dubnica gradjen i živopisan 1422. godine. Posle više od dva veka, manastir Dubnica je doživeo svoj najveći uspon. Bilo je to u vremenu kada se na tronu raških mitropolita, i kasnije pećkog patrijarha, nalazio Gavrilo Rajić-Rašković, jedan od najznamenitijih predstavnika poznate loze, kneževa Raškovica. UNUTRAŠNJOST MANASTIRA
NARODNO PREDANJE O MANASTIRUMožda najlepše predanje koje se sačuvalo u narodu ovoga kraja, i danas živo, daje za pravo onima koji tajanstvenu Dubnicu dovode u vezu sa prastarim zadužbinama Nemanjića. Taj su manastir, kažu, kasnije obnavljali Raškovići, jer su i oni od loze Nemanjića. Arsenije Čarnojević je, tumače pripovedači i hroničari, poslednju zimu pred Veliku Seobu proveo u Dubnici bezbedan i siguran do proleća 1690. godine, kada je sa narodom i sveštenstvom prešao Savu i Dunav. Sa njima se selio i veliki broj žitelja Starog Vlaha i Polimlja, na čelu sa kneževima Raškovićima. Turci su zato manastir spalili do temelja. Manastir Dubnica je u tami vekova bio neugasivo kandilo između Javora i Uvca, tapija nemanjićke zemlje. Narod se u turskom ropstvu okupljao u potaji oko manastira, krišom krštavao i venčavao. Gorele su sveće za žive i mrtve, prizivan Bog da vrati žive sa ratišta, da izagna osvajača, da podari novorođenče, da oprosti grehe. Posle istraživačkih i konzervatorskih radova koje su obavili stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kraljeva, na ostacima manastirskih ruševina, čuveni kamenorezac Milijan Đoković iz Sirogojna, sa grupom svojih majstora, ozidao je od kamena i sige manastirsku crkvu Svete Trojice.U porti je od drveta podignut zvonik, ozidana česma, kapija, crkva je pokrivena bakarnim limom i izgrađen drveni konak za monahe. Crkvu Svete Trojice krasi ikonostas, rad drvorezbara Miroslava Trbusića iz Kragujevca i ikone, rad ikonopisca Ivana Kovalčeka iz Novog Sada, koje je manastiru svojim prilozima darovao narod ovog kraja.MANASTIR DUBNICA – BOŽETIĆI
Dubnica sada živi neki novi život na starovlaškoj visoravni. Osim orlova, koji je sa kricima nadleću i čuvaju, svraćaju i turisti, kao i putnici namernici i sa radošću upoznaju ovu tajanstvenu duhovnu svetinju. U manastir Dubnicu, visoko pod Javorom, posle ravno tri stotine godina koliko je svetinja provela u ruševinama, zapustela, zarasla u trnje i šiblje, vratio se prvi monah Arhimandrit Makarije, monah iz manastira Svetog Nikole u Pribojskoj banji. Posle vekova tame, manastir Dubnica, zadužbina srpskog patrijarha Gavrila Raškovića (1595 – 1659), neugasivo kandilo između Javora i Uvca, kako je narod zvao svetinju, sinula je punim sjajem.
Tags :
opste
Share This :
Оставите одговор
Жао нам је, да би поставили коментар, морате бити пријављени.
Оставите одговор
Жао нам је, да би поставили коментар, морате бити пријављени.